petak, 12.11.2010.

Chapter 12 - Christine - THE END!

† Pa, prekjučerašnja bitka nije mi ostala previše u sjećanju. Sjećam se da sam se onesvijestila u Kaitovovim rukama. Sljedeće čega se sjećam je da su me Ronnie i Danny probudili, a u tom trenu sam vidjela kako iz Phillysinih krvavih leđa izlaze ogromna, crna krila. Pa, ostatak znate. Harris i Signale su donekle zaliječili njene rane i Phillys se pretvorila u staru sebe, iako joj je ostao ožiljak na dlanu u obliku nepravilne zvijezde. Ronnie, Danny i ja saznali smo sve što se zapravo događa i dio koji Phillys ni sama nije znala, dok je Kaito nije pretvorio u ovo što je. Signale, Harris i Kleovan to ne znaju, ali Phillys nije sigurna želi li uopće poslati svoga brata nazad u zatvor. Sada, kada ih gledam, potpuno su mi isti, osim što Phillys ima modru kosu. No, njene oči postanu boje rubina kada se pretvori u crnog anđela. Signale je totalno smiješna. Razvalila mi je DVD player, jer je mislila da je to čudovište koje govori. Harris je pročitao sve moje knjige o povijesti i čudio se kako ništa ne govori o njima. Ali obradovao se Gospodaru Prestenova. To je navodno, bila istina i on osobno poznaje Tolkiena. Harris se skrivao u kućici na drvetu. Mislim, jedva da je stao unutra, ali bio je tamo. Ronnie i Danny su prohodali (napokon). Kaitoa smo zarobili u podrumu. Jedno vrijeme, Signale i Harris su se nešto dogovarali, a onda je došao dan kada smo se Phillys i ja trebale oprostiti. Sjedile smo na kauču i pile čaj. Vladala je neugodna tišina. „Ovaj, žao mi je što sam te koštala toliko. Stvarno nisam htijela,“ progovori Phillys.
„Nemaš frke, stara! Sve je u redu, uopće se ne ljutim.“
„Ovaj... Bojiš li me se?“
„Ma kakvi! Ti si još uvijek ti, samo s krilima.“
„Zapravo, potpuno sam se promjenila. Drugačiji mi je pogled na svijet. Kada sam se pretvorila... Shvatila sam čitav način na koji anđeli žive. Oni su zaprav nešto kao zaštitnici. I obično se ne zaljubljuju tako lako u ljude. Ne znam zašto, ali Kaito je bio totalno zatreskan u tebe.“
„A što je ono s otimanjem djevojaka?“
„Ma, to zapravo i nije istina. Osjećamo one koji su opsjednuti nekakvim zlom, demonom i dovodimo ih u nekakve hramove i tamo ih pročišćavamo. Oni sami biraju hoće li nazad kući ili će ostati s nama. Većina ih ostaje, i to uglavnom djevojke. Muškarci se najčešće vraćaju.“
„Aha. Znači... Kaito je stvarno...?“
„Da, i još uvijek je. Sumnjam da će se htjeti uopće vratiti. Ja sumnjam želim li ga uopće tamo predati.“
„Zašto ne ostanete onda ovdje?“
„Ne možemo. Imamo svoje granice i moramo se vratiti u naše vrijeme.“
„Aha. Šteta. Kako su Harris, Kleovan i Signale znali da treba doći po tebe?“
„Navodno ih je upozorio Leon iz budućnosti. No, srce mu se slomilo od napora i umro je. Znam, jer sam neki dan išla do njegovog drveta. Bilo je potpuno suho i uvelo.“
„Oh. Moja sućut.“
„Ne brini se. Umro bi prije ili kasnije. To je normalno.“
„Pa, da, slažem se.“ Phillys se nasmiješi. „Trebala bih krenuti. Portal je već vjerojatno otvoren.“
„Što ćeš napraviti kada dođeš tamo? Nećeš valjda dopustiti da ga zatvore?“
„Ne, naravno da neću. Pobjeći ću od tamo, zajedno s njim.“
„Kul.“
Ronnie i Danny otpratili su nas u podrum. Ondje smo se izgrlili i izljubili sa Signale, Harrisom, Kleovanom i Phillys. Kaito mi je prišao. „Ovaj... Phillys mi je rekla da joj je onaj njen šiljatouhi Leon rekao da neprijatelj uzima bez pristanka.“
„I?“
„I... Htio bih te zamoliti za poljubac.“
„Ma jesi...“ to je doletjelo sa svoh strana, ali Phillys ih je zaustavila. Zacrvenila sam se. „Ma, okej, što god.“ I poljubio me tako strasno da sam ostala bez daha. To je bio moj prvi poljubac. S Anđelom. Sa čuvarom od zla. „Volim te,“ šapnuo mi je na uho i nestao u plavičastoj svijetlosti portala. Harris i Signale su ljutito pogledali Phillys, ali ona je samo slegnula ramenima i nasmiješila se. A zatim su se nasmiješili i oni. Kleovan mi je mahnuo i nestao u portalu. Za njim i Signale i Harris, a zatim i Phillys. „Zbogom,“ rekla je prije nego što ju je progutala plavičasta svijetlost. Portal se zatim zatvori, a ja shvatim koliko mi već svi oni nedostaju. Briznem u plač, a Ronnie me zagrli. „Hej, proći će to,“ tješila me.

Sutradan u školi sa šokom smo shvatili da nitko ne zna za nikakvog Yamapija ili Phillys i da im je sjećanje na njih potpuno izbrisano. Ostali su mi samo Ronnie i Danny, da s njima djelim lude uspomene na njih. †

The End

Ovo je bio potpuni KRAJ. Nema više. Gotovo. Ovo je ujedno i prva priča koju sam totalno DOVRŠILA. Ali totalno.
Nastavite čitati sljedeću priču:
Swan Witch
Pratite me na osobnom blogu:
Feministica Mimaču

Kimmy, Mimy: "Sayonara!"

P.S. Ako želite znati što se dalje dogodilo s Phillys, Kaitom, vilenjačkim blizancima i poludivom... Sami onda smislite! Grrr!

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.