utorak, 15.06.2010.

Chapter 10 - Christine

† Phillys se nije vraćala jedno vrijeme, pa smo se Danny i ja zabrnuli. Dogovorili smo se da ćemo je potražiti. Razdvojili smo se i prošlo je gotovo sat vremena prije nego što sam je našla na drvetu kako razgovara s njim. No, kada sam bolje pogledala, mogla sam vidjeti neobičnu sjenu. Sjena je primjetila da sam je uočila, pa se brzo povukla. Phillys naglo okrene glavu i ugleda me. "Oh. Hej," rekla je, sa smrknutim licem.
"Hej! Posvuda smo te tražili! Zabrinuli smo se!" rekla sam. Phillys izdahne, pogladi drvo i graciozno skoči na tlo, dočekavši se na noge. Totalka kul. "Ovaj... Što je to bilo? Ono s čim si razgovarala?"
"Leon. Noćni vilenjak."
"Oh, poput onih iz Warcrafta?"
"Iz čega?"
"Ma, ništa... Dakle vilenjaci postoje?"
"Postojali su prije. Sada ih gotovo i nema. Leon je jedan od zadnjih."
"Kako to?"
"Nešto loše se dogodilo i oni su se povukli u Podzemlje." Kao u Hellboy: the Golden Army? Nadam se da nam ne spremaju osvetu... A i ja isto imam fiks ideje!
"Kako to da ste se zabrinuli?"
"Hej, brinemo se mi!" rekla sam, gotovo uvrijeđeno. "I? Što si otkrila?"
"I previše toga. Yamapi je zapravo Kaito kojeg tražim." Au. Bolno. Proučila sam Phillysino lice. Bilo je očito da je plakala. Sumnjam da je alergična. "Što je bilo? Zar si plakala?"
"Ma kakvi? Što ti je?" nervozno se nasmije. Nešto se dogodilo s onim tipom, nešto zbog čega je plakala. Nešto što nije očito htjela podijeliti sa mnom. "hej, moram pokupiti samostrel," reče. Dok smo prolazile kroz park, imala sam neugodan osjećaj da nas netko gleda. Kao da će nas netko napasti. Prošli su me trnci. Ne baš divan osjećaj. Phillys se zavuče pod grm i ponovno pojavi, pružajući mi bodež. Nije bio baš težak. Ali teži nego što izgleda. "Ovaj...?"
"Imamo društvo," rekla je. I na njene riječi, onaj crni anđeo od prije nekoliko dana se pojavi. Izletio je iz krošnje, raširivši krila i prekrivši mjesec. Krila su bila puno veća nego inače. "Ako te napadne, zabij mu bodež u srce," rekla je.
"Ovaj, to će ga ubiti. Mislila sam da ga trebaš živog!"
"Neće ga ubiti. On nema srca. Pazi, jači je na puni mjesec." Anđeo skupi krila i strovali se prema Phillys. "Ovako mi nećeš pobjeći," promrmlja. Ona opali dvije srebrne strijele, jedna mu se zabije u rame, druga u oko. Krv prošiklja, ali ovaj ne napravi reakciju. Zgadi mi se život. Frajer se pojavi kraj Phillys i zamahne pandžama. Udario ju je po licu, a onda zgrabio za kosu i zavrtio oko sebe. Pustio ju je, a Phillys je slomila jedno drvo i ostala bez zraka. Polako je krenuo prema njoj, izvadivši strijele iz oka i ramena. Ništa mu nije bilo. Oko i rame jednostavno su zacjeljeli. Smrznula sam se. A onda, shvatila sam da će ubiti Phillys i odlučila sam reagirati. Bacila sam mu kamenčugu u glavu. "Hej, ti demonsko smeće! Dolazi ovamo!" Ljutito se okrene i strogo me pogleda. "Christine... Ljubavi..." Fuj to! Nazvao me ljubavi! Gadno! Pojavio se iznad mene i pokušao mi dotaknuti lice, ali zamahnula sam bodežom. Pogledao me strogo u oči. "Spusti to." Bodež mi padne iz ruku. Anđeo se sagne, licem mi je bio toliko blizu da sam mogla osjetiti njegov dah. Njegove usne tako blizu mojima... Vruća krv zašiklja mi na čelo. Od šoka izletim iz transa i padnem na tlo. To mu je Phillys opalila strijelu kroz lubanju. Ljutito se okrene i pojavi iza nje. Slomio joj je samostrel kao da je grančica. Zgrabi je za kosu i zamahne pandžom, kao da će joj odrubiti glavu. Zgrabila sam bodež i bacila ga prema Phillys, tako da joj je skratio kosu. Phillys je pala nosom u tlo, a on je zateturao. Phillys brzo zgrabi bodež i zabije mu ga u srce. Demon urlikne. "Ti... Mala... Ne možeš me tako ubiti," smijuljio se, bljuvajući krv. "Nemaš... Moć... Kojom bi me pobjedila... Vratit... Ću se... Brzo... I ti ćeš... Postati... Jedna od nas..." Zlokobno se nasmije i odleti. Znači, zato je Phillys plakala. Bezvezan razlog. Neće je moći pretvoriti u jednu poput sebe. Sigurno. Što se mene tiče... Čarolija je završila. Yamapi ili Kaito, kako god, zgadio mi se. I odlučila sam pomoći Phillys da ga uhvati.
Phillys se onesvijestila. Dotrčala sam kraj nje, pokušavši joj pomoći da se digne. Odnekud dođe Danny. "Christine! Phillys! Čovječe, što se tu dogodilo?"
"Igrale smo se lovaca na demone. Hej, pomozi mi! Phillys nije lagana!"
Doveli smo Phillys kući. Ondje se probudila. Pomogla sam joj očistiti i poviti rane. Posudila sam joj novu odjeću. Odnekud se pojavila i Ronnie i sredila joj frizuru. "Što joj je bilo? Zašto je tako ozljeđena?" Nasmijala sam se i rekla da je pala odnekud. Ronnie mi nije vjerovala. Ali, još manje bi mi vjerovala da joj kažem da je Yamapi demon!
Sljedeći dan, Phillys, Ronnie, Danny i ja igrali smo košarku. Bilo je kasno, a Phillys se očito brzo oporavila. Učila je Dannyija kako se koristi bodež, a Ronnie i ja smo se nabacivale s loptom. Odjednom, opet sam osjetila jezu. "Ljudi... Bilo bi vam pametno da odete," rekla je Phillys. "Ponovo će napasti."
"Tko će napasti? I gdje?" pitala je Ronnie. Urlik. Sve je postalo crno. "Rekao sam da ću se vratiti, Phillys! Nakon što tebe vratim u normalno stanje, obilježit ću Christine!"
"Ma krasno," puhne Phillys. "Ljudi, pazite se, ovo će bii opasno." I skoči kako se anđeo strovalio na nju. †

To be continued...

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.