nedjelja, 25.07.2010.

Chapter 11 - Phillys

~ Ronnie mi je sredila frizuru. Rekla je da je to u stilu Sakure Haruno, u dijelu u kojem je odrezala svoju kosu Dva pramena sprijeda bila su duga, a kosa mi je straga bila kratka i čupava. Nekoliko je dana prošlo i potpuno sam se oporavila, iako mi rane još nisu do kraja zacjelile. Upravo smo igrali košarku na igralištu ispred škole. Danny i Ronnie su igrali protiv Christine i mene. Iako Ronnie nije znala kako lopta zapravo izgleda, opet smo gubili. Pa, Danny se profesionalno bavi košarkom. I tada je počelo. Mjesec (koji je baš bio pun) nestane s vidika i sve postane tamno. „U redu, Phillys,“ bio je to Kaitovov glas. „Vrijeme je da se obračunam s tobom.“
„Vrijeme je da se ti vratiš natrag u ćeliju! A ja ću napokon moći kući!“ viknula sam. Isukala sam bodeže iz korica na remenu u trenu kada je Kaito navalio na mene. Probola sam ga bodežom kroz srce, a drugim mu odrubila glavu. Truplo se srušilo i pretvorilo u dim. „Nemoj se služiti trikovima, Kaito! Ne vrijede protiv mene!“ Bacila sam bodež i pogodila ga u rame kada je pokušao zgrabiti Ronnie. „Niti nemoj pokušavati zgrabiti nekoga slabijeg od sebe.“
„Pa, kada ne mogu naći sebi nikoga ravnog! No, u redu, važi. Neću gnjaviti tvoje prijatelje. Proći ćeš transformaciju ovako ionako.“
„Ne, neću. Varaš se!“
„Zapravo, ti si ta kojoj treba otvoriti oči. I ovaj put, neću se suzdržavati, kao prošli put. Tvoji mali prijatelji neka me se čuvaju. Jer bi mogli nastradati.“
„Ma nemoj! A što ako ja stanem između tebe i Phillys?“ zajedljivo će Christine, stavši ispred mene i raširivši ruke. „Jednostavno, ljubavi.“ Pojavio se ispred nje, udario je dlanom u vrat i Christine padne u nesvijest. Ronnie prestravljeno udahne. „Pobrinut ću se da te maknem s bojnog polja, ljubavi.“ Držao je Christine u naručju. „Nije li lijepa u snu? Tako slatkog anđela poput nje nikada nisam vidio.“
„Ti smeće!“ viknuo je Danny i potrčao prema Kaitu, ali on ga je zgrabio za gležanj i bacio prema ogradi. Ronnie je prestravljeno stajala na mjestu. „Pusti Christine.“
„Naravno,“ reče. Kao začaran, nježno spusti Christine, naslonivši je na ogradu. Tada sam shvatila koliko je Kaito bio opčinjen s Christine. Tada se okrene prema meni. „Ovo će boljeti, sestro. I mene je boljelo, kada sam se transformirao. Bilo mi je pet godina. Dvije godine kasnije, sreo sam tebe. Sjećaš se? Ono na Leonovom drvetu.“
„Teško je to zaboraviti. I ne razumijem o čemu pričaš. Ovo s trasnformacijom... Zar ni ti nisi isprva bio... Bio to?“
„Moglo bi se reći. Bio sam običan klinac, znaš, kao ti. Ali prije ili kasnije, uvijek moraš postati anđeo. To ti je u krvi. Rodiš se bez krila, ali kasnije se transformiraš. Bilo od krvi nekog drugog anđela ili s vremenom, no, prva opcija je uvijek lakša i manje bolna. I uvijek se mješa krv onih koji su u krvnom srodstvu. Recimo, nas dvoje. Rođeni smo od iste majke, imamo istog oca i još više... Mi smo blizanci.“ Šokirano sam ga pogledala. „Osjetit ćeš tu povezanost kada postaneš poput mene. Istog trena kada sam te ugledao, osjetio sam kako mi krv vrije, kako me tijelo svrbi, kako me ožiljci peku. To je bio znak da si ti moja sestra. Što je reakcija burnija i osjećaj jači, to znači da smo u bližem krvnom srodstvu i jednostavno sam znao da si ti moja sestra blizanka. Mnogo puta sam pokušao doprijeti do tebe i tada su me uhvatili i strpali u ćeliju. Mnogo toga ćeš shvatiti kada se transformiraš. Bit će kao da si se probudila, preporodila.“
„Gotovo da si me uvjerio.“
„Pa, uvjerit ću te kada postaneš poput mene.“
„Ma nemoj? Ako je tako, reci mi, gdje je naša majka? I naš otac?“
„Oboje su anđeli. Upoznat ćeš ih.“ Taj tren, iščupao je bodež iz svog ramena i navalio na mene. Obranila sam se. „Ronnie! Probudi Dannyija i bježite odavde!“
„Ja... ja...“
„Učini tako!!“ Ne znam što je Ronnie dalje radila. Skoncentrirala sam se na obranu. Kaito je izbio moj bodež iz mojih ruku i probo me kroz utrobu. Od boli nisam mogla vrištati. „Bit će brzo gotovo,“ šapne. Pala sam njemu u naručje, dok sam krvarila iz utrobe, nesvjesna biločega. I tada sam se sjetila sna kojeg sam davno zanjala. Držao me crni anđeo u naručju. Izvukao je bodež iz moje utrobe i zabio ga u moju ruku. Onda, počeo je krvariti iz oka s ožiljkom, što je bilo malo drugačije nego što sam sanjala. Njegova se krv pomješala s mojom i ja sam vrisnula od boli i užasa. Rane koje sam od njega dobila prije nekoliko dana popucale su i ponovo počele krvariti, a otvorilo se i još nekoliko novih. Vrištala sam od boli, svesna samo toga, a onda sam ugledala bijelo svijetlo. Zar... Napokon... Umirem? Osjetila sam kako je prestao mješati svoju krv s mojom. „Gotov sam. Sada je na tebi red.“ Te riječi činile su se tako daleke. Bijela svijetlost pretvori se u plavičastu i ugledam tri sjene. Ta tri obrisa bila su toliko poznata. „TI SMEĆE!!! ŠTO SI TO NAPRAVIO SA PHILLYS???“ čula sam poznato kreštanje. To kreštanje sam čula u tamnicama Gooblensteinove kule kada su me mučili. Istu takvu rečenicu. „S...Sig...Signale...“
„Tiho, Phillys. Pokušat ću zaustaviti proces, ali nisam siguran da ću uspjeti,“ to je bio Harris.
„Vi... Vi ste... došli?“
„Hej, zar si mislila da ćemo te ostaviti samu? Jedan smrtni Gooblenstein nije ništa, ali da natjeravaš okolo nekog crnog anđela, bez ikakve magije, snage, iskustva... No, Harris, zaustavi taj proces!“ vikne Kleovan. Moj omiljeni poludiv. „Ništa više neće zaustaviti proces. Phillys je od rođenja crni anđeo. Vi bi vilenjaci to barem trebali osjećati. Znate kakva je krvna povezanost između dva anđela.“
„Da, pa? Opet si je unakazio, i platit ćeš za to, smeće!“
„Ja... Moja leđa, ona gore!“ vrisnula sam.
„Uskoro će krila izaći van. Vidjet ćemo, hoće li biti normalna ili će biti nagrađena od naše Božice, s nekoliko para. Bol izlazka krila bit će nepodnošljiva, ali bolje tako nego da se s vremenom pretvarala, bilo bi joj jadnici, još gore.“ Kleovan ga je gađao svojim sjekirama, a Signale ga je pokušala porezati svojim bodežima. Harris me okrenuo potrbuške i pokušao izliječiti moja leđa, a onda sam osjetila groznu, nepodnošljivu bol. Vrisnula sam, osjetivši kako mi se koža para na leđima. Kaito je pljesnuo rukama, što je stvorilo energetsko polje koje je odbacilo Kleovana, Harrisa i Signale. Došao je do mene i Udario me dlanom u leđa, a iz njih izlete krila. Osjetila sam dva krila na svojim leđima. Bila su mnogo veća nego Kaitova. Nježno me primio u naručje. „Ne mogu olakšati tvoju bol, ali neka te tješi misao da je i mene tako boljelo. Nadao sam se da će te Božica nagraditi s više parova krila, s obzirom da si spasila svijet od Gooblensteina i njegove Apokalipse, ali tvoja se krila mogu mjeriti s veličinom krila našeg kralja. Stvarno su...“ Tada ga je Kleovan nabio o pod i Zgrabio me, pa odskakutao dalje. O, da, blizanci Harris i Signale bacaju čaroliju lanaca. Lanci su se pojavili iz tla i svezali oko Kaitoua. Bez obzira na to koliko se opirao, nije ih se mogao otarasiti. Bio je čvrsto vezan, a taj tren, taj osjećaj mi je doletio kao teška ćuška. Kaito nije lagao, on je zaista moj brat. „On je...“
„Mir, odmori se Phillys,“ reče Kleovan. I taj tren, sve mi se zacrnilo. ~

To be continued...

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.